“Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja,već i koloplet naslijeđa, istorije cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog koje je postalo moje...."
"...Viđena izvana i bez ljubavi Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje , ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti , tuđe krivice ,teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima, Bosna je teška, teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti, ako je čovjek samo za santimetar viši od prosjeka, Meni je slučaj dao taj santimetar, i osudio me na ispaštanje”, tako Meša Selimović jedan od naših najboljih književnika opisuje Bosnu i Hercegovinu.
Sve ljepote ali i one koje nisu lijepe ali koja su nažalost realnost Bosne i Hercegovine možemo upoznati preko djela naših bosanskohercegovačkih književnika Tu možemo sagledati našu prošlost kakva je bila, koja se nažalost nije ništa bitnije promjenila ni danas. Kada razmišljam o budućnosti BIH moram se prije svega vratiti u prošlost koja je ostavila veliki trag u sadašnjem vremenu a koja će se odraziti i na budućnost koja nam prethodi.
Što se tiče prošlosti BiH ona je ostavila veliki trag koji je i danas prisutan i koji će biti prisutan i godinama kasnije. Dejtonski sporazum koji je BiH spasio od potpunog urušenja, nije riješio sve njene probleme ni danas jer se BiH i dalje suočava sa svojim problemima, samim krajem rata stvoren je novi etnički raspored, s druge strane gledano rat koji je obilježio nedavnu historiju BiH odrazit će se i u budućnosti jer je duboko narušena kulturna i moralna stabilnost naše multietničke BiH. Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi da li će to biti jedan od najvećih problema u godinama iza nas, ali ako bi BiH željela ostvariti svoj pristup EU morat će najprije da riješi ovaj problem društvenu stagnacija i status quo u kojem se nalazimo jer se prenosi i na sve aspekte, obrazovanje, politiku, kulturu,
Ono što je karakteristično za društvo u kojem živimo,u Bosni I Hercegovini i zemljama bivše SFRJ je da se ljudi I dalje pozivaju na taj klasni identitet I tako stvaraju određeni jaz, izdvajaju se. Ako čovjek nije ništa do Srbin, Hrvat, Bošnjak; pravoslavac, katolik, musliman vrlo je blizu toga da bude posve niko i ništa, da ga dakle uopće ne bude.” zaista ne želimo da naša svijetla budućnost budu samo isprazne misli , međutim do tada će biti potrebno pronaći rješenje svih problema kojima smo okupirani,
Što se tiče ekonomskog prosperiteta jedna od najznačajnih karakteristika BIH je da je to još uvijek tranzicijska zemlja koja se i dalje suočava sa raznim problemima prouzrokovanim od strane ratnih dešavanja na njenom prostoru. Nakon završetka rata uslijedio je period društvenog i ekonomskog oporavka. Jedan od najvećih problema sa kojima se BIH suočava u posljeratnom periodu jeste povećanje nezaposlenosti sa jedne, te smanjenje zaposlenosti sa druge strane,što je u značajnoj mjeri umanjilo efekte ekonomskog rasta te ekonomske stabilnosti u zemlji. Trenutna situacija u BIH je i dalje pod uticajem sadašnje ekonomske i finansijske krize. Još uvijek su osnovne odlike ekonomske situacije smanjeni nivo industrijske proizvodnje, reducirani budžetski prihodi, povećanje kamatne stope itd, smanjeni obim trgovine. Kriza nije imala isti uticaj na FBIH i RS zbog raznih faktora od kojih su neki spora priprema te reakcija na krizu.
Jedna od najvažnijih karakteristika, posmatrano sa ekonomskog gledišta, jeste nedostatak odgovarajuće zakonske regulative u mnogim ekonomskim aspektima ili neusklađivanje postojećih regulativa sa zahtjevima i standardima EU. Ove regulative je potrebno uskladiti kako bi BIH u narednom periodu mogla ispuniti određene uslove koji se pred nju postavljaju u cilju ulaska u EU u budućnosti. Ipak očekujemo da u bliskoj budućnost, vjerujući u promjenu stavova odgovornih organa, BiH bude zemlja koja je uspješno prebrodila finansijsku krizu, jer imamo sve uslove za to, te zemlja koja je jako blizu da postane ili je već član EU.
Ono što danas smatram da predstavlja glavni problem u bh društvu kao što sam već navela je ta administrativno regionalna podjela, upravo to sukobljavanje nacionalne i vjerske ideologije ,zatim formiranje mnogobrojnih stranaka koje ništa ne rade kako bi poboljšali trenutno situaciju,veliki nedostatak se primjeti i u obrazovnom sektoru sve je više privatizovanih fakulteta korupcije, mnogi mladi koji završe svoje srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje čekaju u redovima za biro i nadaju se za bolje sutra. Nemogućnost zaposljenja nakon završene škole je jedan od razloga zašto mnogi odlaze u zapadne zemlje.
Smatram da čovjek ne treba biti pesimista i vjerovati da je sve crno,jer ništa nije sve crno,uvijek postoji i pozitivna strana svakog problema, samo se prisjetimo kakva je situacija bila prije 15, 20 godina kada nismo imali neke osnovne životne potrebštine kao što su struja, neki tehnološki aparati, bez obzira koliko nas ta prošlost prati i ostavlja tragove,ipak budućnost je ispred nas, jedina nada su naši mladi koji jedino mogu promjeniti ovu situaciju ako ne sad onda u bliskoj budućnosti. Ono što možemo uraditi da bi izmijenili stvari je prije svega da se fokusiramo na izmjenu vlasti jer od njih sve kreće, trebamo postaviti čelne ljude koji će svoju funkciju obavljati onako kako to dolikuje nekom ministru, predsjedniku, moramo zaliječiti stare rane koje nas još uvijek prate, raditi na razvijanju poljoprivredne proizvodnje, jer žalosno je kada imamo kvalitet koji ne cijenimo i ne pokazujemo tržištu ono najbolje,također trebaju se riješiti etničko nacionalni sukobi, da sva tri konstitutivna naroda žive u slozi kao jedna nacija koja želi poboljšati svijet onima koji dolaze,n aša djeca zaslužuju bolje obrazovanje,posao,dosta je više diskriminacije po kojima će ljudi biti osuđivani po vjeri boji i naciji i smatram da će period ispred nas biti period u kojem će svi živiti mnogo bolje nego danas i da ćemo razvijati Bosnu i predstavljati je u svijetu u što boljem svjetlu.
